субота, 30. јануар 2016.

Stratovarius-Eternal


Power-prog metal...sve je to ovaj album.Brz i melodičan i svakako nepredvidiv što je ogroman plus.Smenjivanje harmonija i virtuoznost ljutih Finaca drži vas zakovane za stolicu od prve do poslednje pesme.
Stratovarius je bend koji ima svoj prepoznaljiv zvuk koji neguju godinama i izgleda da nemaju nameru da se menjaju.Posle "Nemesis" albuma zabrinuo sam se da im je to vrhunac ali ovim izdanjem su me opovrgli.
Nisu oni jedini bend koji 3,4 ili 5 albuma povežu tako da ispadnu kao jedan,bilo je tu slučajeva kao:Kamelot(Karma,Epica,The black halo,Ghost opera),Charon(Downhearted,The dying daylights,Songs for the sinners),Evergrey(Solitude dominance tragedy,In search of truth,Recreation day,The Inner circle)...a onda bend reši da uradi nešto drugačije i u.... stvar.Mislim da se to neće desiti sa ovim bendom jer ovaj njihov šablon je kreativan,pun brzih ritmova,marčnih rifova,orkestracija,horova,nenormalnih solaža,prelepih harmonija i pomisli čovek da se odlično zabavljaju ostavljajući nas sa spuštenom vilicom i pitanjem"Jesu li ovi manijaci vanzemaljci?"
Posle "Eternal" albuma nemam volje da slušam bilo šta drugo jer imam osećaj da sam iz formule 1 prešao na tricikl.Obratiti pažnju na "Lost without a trace" jedinu numeru za koju je zaslužan basista benda Lauri Porra.
Ne preporučujem osobama sa slabim živcima,srčanim problemima i nedostatkom lektire u osnovnom obrazovanju.

Ocena 9.5/10
Aleksandar Alek Jovanović

среда, 27. јануар 2016.

Breaking Benjamin - Dark before dawn


Posle duže turbulencije BB je izbacio album pod nazivom "Dark before dawn".Mogu reći da je ovo prosečan cd sa ne preterano spektakularnim i pomalo predvidivim numerama,ali sa dosta prisutne  energije u svakoj.Sasvim solidan off za pozadinu nekog opuštenog druženja uz kaficu.Ima numera koje su više nego korektne i sa zadovoljstvom ću ih poslušati opet a to su:Hollow,Never again i moj favorit Close to Heaven.Fanovi ovog benda su sigurno jedva dočekali ovo izdanje ali po meni ovo je prosek.

ocena 6/10
Aleksandar Alek Jovanović

уторак, 26. јануар 2016.

Iron Maiden -the Book of souls


16. studijski album metal veterana je odjeknuo kao prasak širom sveta uz objavu da se Dickinson uspešno oporavio od opake bolesti,što je dodatno povećalo interesovanje za ovim delom.Visoke ocene po stranim sajtovima i klasična ulizivanja novinara start su velike kampanje ali, i pored svega,ovo je odličan album,ne kao "Brave new world" ali odličan.I to još dupli!
Moram da napomenem da me dugačke pesme prilično smaraju i ne drže pažnju ali ovde je prisutna takva energija da bi im i mlađi bendovi pozavideli.Dosta sounda se provlači kroz album koji nas vraća u eru "Powerslave" albuma za koji gazda S.H. kaže da im je album "koji im je uradio odličan posao i omogućio globalnu slavu".
Kao najsvetlije momente izdvojio bih "Death or glory" i "If eternity should fail" i naravno rif naslovne numere."Speed of light" kao prvi singl me je na prvo,a i na drugo,slušanje ostavi ravnodušnim i mislim da je najslabiji deo albuma kao i poslednja pesma koju svi nazivaju remek-delom "Empire of Clouds" koja je meni veoma naporna,ali to je moje mišljenje.
Ovo je,jednostavno,album koji trebate imati u kolekciji ako ste Maiden fan,ali i ako niste.


Ocena 7.5/10
Alek

недеља, 24. јануар 2016.

Kompilacija "Vreme brutalnih dobronamernika"




 Ova kompilacija svoje tekstualne temelje bazira na stihovima Milana B. Popovića,pesnika i rock poznavaoca  iz Beograda.Uvek mi je drago kada vidim da se oko jednog projekta skupi mnogo ljudi.U ovom slučaju to je 18 bendova tj. 70ak muzičara.Ovde učestvuju sledeći umetnici i bendovi:Aleksandra Slađana Milošević, Alogia, Instant karma, Abonos, Art diler, Backbone, Tales of dark, Broken strings, Atlantida, Disparador, Amaranth, A. R. Club, Heaven rain, Iskaz, Darkshines, Asphalt Chant, Seraphim i Demether.
M.B. Popović je svoje ideje pretočio u pesme i uspeo da napravi simbiozu sa muzikom ljudi iz raznih krajeva,žanrovski šarenih bendova a to,moram priznati,nije mala stvar.Stihovi kao da su pravljeni namenski za neke bendove.To govori o kvalitetu i tvrdom rock stavu autora.
Retki su ljudi koji se mogu pohvaliti time i ja M.B. Popoviću skidam kapu.
Muzika je već stvar ukusa a ukus je kao dupe,svako ga ima.Meni tvrda svirka odgovara i ova kompilacija je po mom ukusu jer dokazuje da heavy metal može dobro da zvuči i na srpskom.Vidim ovde mnogo poznatih i manje poznatih imena,ne bih sada da nabrajam, a sve što mogu da kažem je da ovo trebate da imate u svojoj kolekciji.

ocena 10/10
Alek 

Kolja - Mama,nemoj plakati





Nakon izuzetnog, posebnog, kontraverznog debitantskog albuma, Mama, nemoj plakati, Nikola Pejaković-Kolja, javnosti, ekskluziviteta uvek željne, obraća se dugosvirajućim studijskim istoimenim albumom. Kolja je širokom balkanskom auditorijumu poznat pre svega po filmskim rolama u domaćim kultnim filmovima i pojavljivanju u mnogobrojnim TV serijalima. Njegovo muzičko otelotvorenje jeste samo nedvosmisleni dokaz njegove multimedijalne ličnosti i talenta koji, evo vidimo i čujemo, postaje i jeste, evidentan i nepresušan. Ono što se, jedino, Kolji može zameriti na novom CD ostvarenju jeste svojevrsna i lagana neinventivnost (u smislu očekivanosti, prepoznatljivosti)  i rad po šablonu u prvom singlu – Samo po nekad. Samo i jedino ta numera deluje van Koljinih uobičajenih tematskih odabira i okvira i stiče se utisak da je rađena po određenoj marketinškoj mejnstrim narudžbi, a ne iz ličnih artističkih tj. poetskih afiniteta. Tako specifičnih afiniteta za proverenu, unikatnu Koljinu semantičku košulju. Njoj, njenom kroju i dizajnu se, naravno, ni u kom slučaju nema šta zameriti. Naprotiv! Nasuprot gorepomenute numere, u komadu Da li venem ili zrim?, Kolja je beskrajno mračan do nedvosmislene morbinosti – Nema tog veselja dok ne pomru svi najbliži, oba roditelja - kazuju njegovi stihovni otkidaji. Za njima ne zaostaje ni Crna ptica. Numera Miris mladosti, ukoliko mi dopustite na toj slobodi, predstavlja maestralni i najraskošniji vokalno-muzičko-tekstualni domet Kolje, ikada! Nije slučajno da su najbolje stvari u životu upravo one koje su i, verovali ili ne, jednostavne. Ova pesma je neprikosnoveno i opako dobra, i iskače iz strogih ramova rastegljivog žanra (od bluza do tamburica) u koje Kolja na trenutke upada. Svakako bi trebalo napomenuti da ova numera možda i nažalost, u sebi krije ključ balkanskog prokletstva. Pozadinski vokali (Tamara Aralica i Jasmina Numić Pera) ovu vožnju uzdižu na viši i sofisticiraniji nivo. Album su svirali i stvarali mnogobrojni umetnici, od kojih su samo neki: Vojislav Aralica, Ivan Aleksijević, Neša Petrović, Dejan Sparavalo, i sam Nikola Pejaković. Produkciju je radio Vojislav Aralica a u aranžmanima je doprineo i Kolja. Ako ijedan novi zvučni komad vraća tako živo sećanje na Koljin debitantski album, onda je to šesti redni zapis na disku – I eto, udade se ti za konja. Tu je Kolja već briljantan. Ali, to smo i očekivali od njega!

ocena 9/10
Milan B. Popović